Još četiri godine! Bar!
 |
31.05.2009., nedjelja
28.05.2009., četvrtak
Odete li bezbrižno na kupanje, svi ćemo se utopiti!
|
Je da je vruće, je da je naporno, ali mogu vam reći da mi ništa nije teško i baš sam se lipo navika na ovu kampanju. Zabavno je, lipo je viditi koliko me ljudi podržava, i stvarno sam sretan zbog toga. Kraj ove utakmice se bliži. Spokojan sam, miran i uvjeren u pobjedu. U ovih nekoliko dana nije bilo potrebno otkrivati toplu vodu. Ponovili smo ono što je poznato svima, nisam htio opterećivati i tlačiti birače nego profesionalno odigrati utakmicu do zadnjeg sučeva zvižduka, tik pred izbore. Još malo i nastavljamo tamo gdje smo stali, moj tim i ja nastavljamo voditi ovu županiju prema nekim boljim vremenima za sve nas. Znam da su i birači spokojni, da ne sumnjaju u našu zajedničku pobjedu. Upravo zato izuzetno je važno da u drugom krugu iziđu na izbore u još većem broju da ne ispade, «Goran pobjeđuje bez problema pa mogu ja na kupanje». Jer odu li svi na kupanje, prat će nas ovi naredne četiri godine do te mire da ćemo potonuti. Svi ćemo se utopiti! Zato, ljudi moji, budimo disciplinirani i u nedilju obavimo to da smo mirni! A onda vi na kupanje, a ja na posao!  |
26.05.2009., utorak
PAUČICE ŽUPANOVE:Požrtvovne, mokre i uvjerene u pobjedu!
 Katarina, Ružica i Tihana! Tri gracije… Ljudi moji, koji sam ja sretnik kad su se ovakve ljepotice odlučile angažirat u moju kampanju. Došle su i rekle, mi smo tvoje «Paućice» i do kraja tjedna pronosit ćemo tvoj glas diljem županije. Kako su rekle, tako su i napravile. Danas su obišle Tisno i Murter, sutra su u Vodicama nakon čega odlaze u Drniš i Knin da bi u petak, na sam dan D, bile u Šibeniku. Oduševile su me. Ljepotice dolaze sa sjevera županije, s kninskog područja i osim što su izgledom senzacionalne, pametne su, profinjene, ma prave naše cure, prave ženske iz ovog našeg lipoga kraja. Ko ne bi pobjedija uz vakve komade!!! Koliko su skromne najbolje su pokazale jutros kad sam doznao da ni kupaće kostime nisu ponijele iako je pakleno vruće, jer one su se odlučile samo radu posvetiti. Ipak, cure su se okupale i bez kostima, tako da su majice s mojim imenom poprimile jedan vrlo mokar i reljefni oblik. E, to ja zovem požrtvovnost, naklonost kampanji i mojoj pobjedi. Bravo cure!  |
25.05.2009., ponedjeljak
Ja znam kako
|
Razmišljam ovih dana o svim onim biserima kojima su me častili politički suparnici tijekom predizborne kampanje, pogotovo o udarcima ispod pojasa za što su neki među njima specijalisti. Silno su se trudili, ali «uzalud vam trud svirači». Kad bacim pogled kroz život unatrag, stvarno mogu biti zadovoljan i to nije floskula jer čega god sam se hvatao, išlo me. Igrajući nogomet sjajno sam se zabavljao, izgradio se sportski i s ponosom danas vodim naš sve uspješniji nogometni klub Šibenik što je nekakav prirodan nastavak na ono što sam prije puno godina radio kao igrač. Sportska karijera završava rano pa sam se sukladno struci prebacio u poduzetništvo i odradio nekoliko godina bez ikakve mrlje u karijeri, pošteno, kvalitetno i na osobno zadovoljstvo. Kad je počeo Domovinski rat, nisam se puno mislio, navukao sam uniformu, pokupio oružje i krenuo obavljati svoju dužnost. S ponosom se sjećam tog vremena koje često danas posve neopravdano marginaliziramo, zaboravljajući da je bilo stani-pani, da su granate padale po gradovima i selima i da nitko nije bio siguran. Ogromno je zadovoljstvo znati da sam sudionik događaja koji je prerastao u legendu, jasno, govorim o famoznoj epizodi «Oba dva, oba su pala». Nakon rata prijatelji su me zvali u politiku. Uhvatio sam se posla jednako odgovorno kao što sam prije toga naganjao balun, radio u biznisu, nosio uniformu i rušio avione JNA, i malo po malo dogurao do visoke i odgovorne funkcije župana u mandatu kada je na području pod mojom nadležnosti uloženo uvjerljivo najviše novaca od hrvatskog osamostaljenja i napravljeno najviše na svim područjima. Ova županija razvija se planski i smišljeno i odgovorno tvrdim da se ništa ne događa slučajno u poljoprivredi, gospodarstvu, turizmu, industriji, poduzetništvu, zdravstvu, obrazovanju i na svim ostalim poljima na kojima moj tim djeluje sustavno i kvalitetno. Promjena vlasti u trenutku kad smo doslovno pokrenuli županiju, bila bi kontraproduktivna i štetna za sve nas jer tko god došao, pa makar to bili najveći mozgovi kakve, ruku na srce, naša konkurencija nema ni u snovima, najmanje dvije godine ulazili bi u štos što je u ova teška vremena luksuz koji si ne možemo priuštiti. Dakle, htio sam reći da je iza mene jedna uspješna, «šarena» karijera, biografija bez trunke šporkice radi čega s punim pravom mogu reći da u startu nudim više od svojih političkih konkurenata. Nadam se da neće zvučati prepotentnu, ali ja sam izmislio, izumio način na koji se Šibensko-kninska županija vodi i u narednom mandatu namjeravam barem dvostruko podebljati nesporno uspješne protekle četiri godine, ne zvao se ja Goran Pauk. Ovaj župan će sa slušalicama u ušima, uživajući u nekom moćnom bluesu, nastaviti uspješno vaditi lovu iz države i Euro fondova i ulagati u ovaj bogom dani kraj. Znam kako se to radi, kako se vodi Šibensko – kninska županija i ne pada mi na pamet prepuštati tu odgovornost amaterima i diletantima. |
23.05.2009., subota
DYLAN I JA
|
Bilo je to davnih sedamdesetih, tamo negdje sredinom, između 1976. i 1978. godine kad sam naletio na «Lily of the west», tradicionalni američki folk u produkciji Bob Dylana. Onda mulac, školarac koji trči za balunom i po Splitu s drugim funcutima upija prve «zrake» rock and rolla, i danas formirani čovik u najboljim godinama, podjednako sam impresioniran svime što radi taj, po meni najveći genijalac među glazbenicima, veliki Bob Dylan. Dakle, počeo sam priču iz Splita otprije 30 godina…. Sjećam se da smo odlazili kod jednog momka, bolje receno mog prijatelja Damira Šimunovića koji je imao kuću na Bačvicama i za ona socijalistička vremena bio prilično situiran, pa je imao i moćan gramofon na kojem mi je pustio Dylana i začarao me. Uhvatio sam se i prepušten sam toj glazbi, evo sada puna tri desetljeća, u tolikoj mjeri da se ne sramim reći da je to neki blaži oblik opsesije. Naprosto ti ne može dosaditi jer taj sjajni glazbenik stalno otkriva nešto novo i ne pretjerujem kada kažem da je on istinska živa legenda. Na mom noćnom ormariću je i sada ova njegova najfriškija knjiga "Kronike (1.dio)"u kojoj taj mistik objašnjava neke faze svog života. Sviđa mi se što njegove pjesme imaju poruku, što nije to ono «la-la-la» nego te pjesme imaju strašnu dubinu, čitav jedan svjetonazor koji Dylana čini onim što predstavlja sve ove godine. A meni konkretno znači toliko da sam kao mladi nogometaš putujući po Europi kupovao sve njegove ploče. Imati original LP u to vrijeme bilo je ravno senzaciji i žao mi je što ne mogu usporediti to ni približno s ničim danas u glazbenoj industriji, odnosno kroz fenomen pop i rock glazbe. Uglavnom, zbog Dylana sam izazivao ogorčenje kod svojih najbližih jer umjesto da poput svih ostalih normalnih momaka donesem iz kapitalizma u bijednu Jugu koju šteku Marlbora i bocu Balantinesa, ja bi sve do zadnjeg dinara sorija na ploče. Ima tu jedna anegdota, nikad to neću zaboraviti… kad sam prvi put u inozemstvu ušao u trgovinu s pločama, a bilo je to u Parisu sedamdesetih, pitao sam – imate li? Ovi su, logično, izvukli cijelu gomilu što je meni bilo nevjerojatno jer sam navikao na skromnu YU diskografiju nesklonu u to vrijeme nekakvim buntovnim Dylanima i sličnima. U svakom slučaju, ne postoji u glazbi za mene nitko tko je ravan Dylanu i jedva čekam da prođe ovo ludilo da konačno mogu preslušati novi CD. Kupio sam ga nekidan između dva predizborna happeninga u šetnji po Kalelargi između Županijskog radija i ureda i mada svaki dan imam u glavi da ga moram preslušati jer mi je to strašno napeto, bojim se da ću si taj gušt morati ostaviti za pobjedničke sate izbornog trijumfa. Diš bolje proslave nego uz Dylana. Ja znam da bi ova moja moćna šibenska Internet publika lakše zamislila HDZ-ova župana da slavi pobjedu uz Thompsona, ali Pauk te metal gitare nikako ne može svariti. Dylanova je glazba fešta sama po sebi, a uz izbornu pobjedu ima da mi legne samo tako. ... I stepped up to my rival, my dagger in my band. I caught him by the collar, and boldly bade him stand ; Being driven to desperation, I stabbed him in the breast, But was betrayed by Mary, the Lily of the West!  |
Tehno Mania(c)
|
Žao mi je što nemam dovoljno vremena za čitanje različitih vrsta novina i općenito praćenje medija. I dok mi za ovo dnevno i rekao bih, profesionalno i poslovno štivo svakoga jutra moja ekipa iz Županije priprema press cliping kako bi na jednome mjestu dobio samo one najvažnije informacije bez zamaranja s manje bitnim u moru vijesti, za neke novine srećom još uvijek nađem vremena. Ni sam ne znam kako stignem, ali i «tete» u trafici već znaju da nikad ne propuštam novi broj ovih magazina: 1. BUG 2. VIDI 3. PC – Chip 4. T3 5. Hi Fi Jasno, i po nekoliko puta dnevno obilazim cijeli niz news portala na internetu kako bi se informirao i bio u tijeku.  |
Cyberžupan (iliti) veli Pauk da biti "onlajn" nije Bauk
|
Ako ne zvoni iPhone, zvoni BlackBerry, ako nije SMS, onda je e-mail… i tako dan i noć. Izludi me ta konstantna aktivnost. Još bi gore bilo bez tih spravica. Spravice su danas, ali u vrime kad sam radio u Poliplastu trebalo je za ponijeti tadašnji analogni mobitel svakodnevno kvalitetno bildati . Bila je to jedna ogromna i teška kutija. Uređaj je bio nezgrapan, nije bio previše pouzdan jer signala nije bilo svugdje i u odnosu na BlackBerry koji danas ne ispuštam iz ruke, bio je to zapravo smiješan stroj. Tko danas može vjerovati da smo nekad i bez te tehnologije živjeli? Mene tehnologija opčinjava oduvijek pa sam često nervozan što nemam vremena pohvatati sve konce i biti u toku baš svega. Nerijetko razbijam glavu s «teškim», stručnim člancima u BUGu, PC – Chipu ili VIDIju, domaćim informatičkim magazinima čiji sadržaj gutam otkako izlaze i kupujem ih obavezno čim se pojave na kiosku. Volio bi sve to pratiti ali vrijeme nije moj saveznik. Moram ovdje posebno napomenuti da sam izuzetno zadovoljan ovim posljednjim čudom tehnologije, igračkom zvanom iPhone. Kao što sam već rekao, BlackBerry ne ispuštam iz ruke, ali ako ga kojim slučajem ipak ispustim, najčešće je to zato da bi posegnuo za iPhoneom! Kako je to dobra stvar, ma čudo jedno. Jednostavan, krcat sadržajima, to je telefon, glazbeni player, TV u malom i štajaznam što sve ne…. Zaista nešto posebno i vrlo korisno. Ovu moju funkciju bilo bi izuzetno teško obnašati bez tih uređaja što život znače. Ne biti danas on line je luksuz, i to takav kakav si ja osobno ne mogu priuštiti. Za razliku od mnogih mojih političkih suparnika iz oporbe koji, moram to reći, pomalo kaskaju. Ne kažem da svaki vrhunski političar na lokalnoj, konkretno - ovoj šibenskoj razini treba imati tehnologiju u malom prstu i otvoriti si Facebook profil, pisati blog ili slati e –mail BlackBerryem, ali mogli bi biti malo «moderniji».  |
22.05.2009., petak
OVIH DANA NA SVOM iPHONE PLAYERU NAJVIŠE SLUŠAM:
|
The Black Crowes – She Talks To Angels Orchestra Baobab - Boul Ma Miin Ray Lamontagne - Hold You In My Arms Antony and the Johnsons – You Are My Sister Arcade Fire – Neighborhood#1 (Tunnels) The Bend – The Weight The Clash – London Calling Cockney Rebel - Make Me Smile David Bowie – Heroes Lou Reed – Sweet Jane The Doors – Riders On The Storm Eagles – Hotel California Elvis Costello - Alison / Suspicious Minds Eric Clapton - 461 Ocean Boulevard Fleetwood Mac – Oh Well  |
«Ona večer»
|
One lude večeri, u nedilju, kad smo išli na glasovanje, pola ekipe već je bilo počelo slaviti jer smo prema prvim neslužbenim podacima bili debelo iznad magičnih 50 posto plus jedan glas. A onda smo shvatili da malo fali. Malo, preciznije 430 glasova, nešto živaca i puno potrošenih kuna za drugi krug. Ali molim lipo, to je takav sport, to je demokracija. Nisam od onih šta se brzo štufaju. Nisam sklon ni euforiji, pa sam već sutradan, u ponedjeljak, prežalio prvi krug i nastojao zaboraviti da me tako malo dijelilo od obavljenog posla u prvom krugu. Najgore se vraćati unatrag, a mi ljudi skloni smo tome. Da kukamo , žalimo za dobrim starim vremenima i slično. Nema sreće u tome. Moramo se svi skupa uozbiljiti i uhvatiti posla jer vremena nisu bajna. Ne pada mi na pamet ovdje na blogu filozofirati, gnjaviti politikom, nego pokušavam reći da svaki punoljetni građanin ove županije za koji dan na izborima može odlučiti tko će nas voditi. Vidjeli smo u prvom krugu koliko je svaki glas bitan. Po prvi put ne glasujemo za stranke, svjetonazor niti ideologiju nego za konkretne ljude. Ja sam tu već neko vrijeme, znam kako stvari stoje, kako «firma» funkcionira. Čak da s druge strane sjede vrhunski genijalci, politički meštri A kategorije, pitam se koliko vremena bi im trebalo da pohvataju konce. U recesiji! Ja sam vaš čovjek, ekipa.  |
I župan bi volio vrhunske rock koncerte u svome gradu
 Kao što sam i najavio, krećem s blogom. Radim to prvi put u životu i mislim se cijeli dan kako će to izgledati, hoće li vam se svidjeti…. Zapravo, jako me zanima što uopće mladi svit misli o meni. Pod tim mlad ne mislim samo po godinama nego i po pameti, mislim na ljude koji idu na Internet, surfaju, koji idu na koncerte, koji su u filmu sličnom ovome mome. Zanima me to jer primjećujem da ljudima nije baš uobičajeno da bi netko tko vodi županiju, a radi to s članskom iskaznicom HDZ-a, mogao žaliti radi propuštenog koncerta grupe Depeche mode ili se pojede živ što je naknadno doznao da je bio koncert Majki u vodičkom klubu Opium. A meni je strašno bilo žao jer me fasciniraju Baretove blues stvari. S guštom bi bio otišao, mada je to bilo u danima najgore kampanje. Super bi mi sjelo malo fantastičnog bluesa nakon dana provedenog u teškoj politici. Često me ljudi, posebno novinari pitaju, kako to da idem na rock koncerte, a ne na cajke što bi, barem oni tako kažu, bilo bliže nekome na mojoj funkciji. A ja stvarno ne znam što bi im odgovorio. Otkad znam za sebe slušam dobru glazbu. Dan danas kući imam oko 500 ploča, lipih, očuvanih «longplejki» i ne mogu se zamisliti drukčijim. Osjećam da sam u glavi mlad i žao mi je zbog predrasuda prema kojima je neka politička opcija po defaultu «urbana», a ova moja kao da nije. Vjerujte mi, ja bi među prvima podržao i svesrdno svojom pozicijom pomogao organizaciju nekog velikog koncerta bilo gdje u županiji koju vodim. Na žalost, takvih inicijativa nema, a politika ne može pokrenuti takve trendove. Da može, već ovoga ljeta na Šubićevcu bi gledali U2, Depeche mode, Patty Smith ili bilo koga od sjajnih izvođača koji će ove godine posjetiti Hrvatsku. Uvjeravam vas u to. Bio bi i više nego sretan kad bi se na našem području ljudi organizirali, inicirali i potencirali takve happeninge. To nije floskula, ovo nije predizborno mlaćenje prazne slame, ja pozivam SVAKOGA s pravom idejom da mi se obrati. Vrata ureda župana otvorena su za svaku dobru ideju. Ako Županija može pomoći, budite uvjereni da podrška izostati neće.  |
20.05.2009., srijeda
GORAN PAUK - VAŠ ŽUPAN
 REVANŠ: BIT ĆE SLAĐE Kad dobiješ skoro 50 posto na prvim personaliziranim izborima, ne možeš biti nezadovoljan. Jasno, bilo bi mi draže da smo riješili sve u prvom krugu i uštedili šolde, ali sportaš sam i ne bojim se uzvrata. Znam da utakmicu koja se igra na mom terenu ne mogu izgubiti, pa ću samo reći – i dalje zajedno, bit ću vaš župan i naredne četiri godine. Čeka nas puno posla koji je započela ova ekipa i nitko ga bolje od nas ne može obaviti. Ne zato što ja tako kažem, nego zato što tako misle građani ove bogate i predivne županije. Narednih dana obraćat ću vam se izravno, dragi prijatelji. Bez velike filozofije i puno politiziranja, na ovom blogu ću nastojati narednih dana opušteno pisati o kampanji iz vlastite perspektive, o događajima, ljudima oko sebe, ali i o političkim suparnicima. Kroz nekakav, nazovimo to dnevnikom, želim se predstaviti građanima, nadajući se da ćete tako upoznati jednog normalnog čovjeka u najboljim godinama, Gorana Pauka kao nekoga tko je ravan vama, tko je jedan od vas… netko tko će i u narednom mandatu kvalitetno voditi Šibensko – kninsku županiju u bolje sutra. |
